Izvođenjem predstave „Moje pozorište“ Borisa Liješevića u utorak je u Budvi, na sceni između crkava, svečano otvoren 39. festival Grad teatar.
Prije toga upriličena je svečana ceremonija otvaranja festivala, koji se ove godine održava pod motom „Istina mora na sunce“. Nakon nastupa budvanskog hora, dobrodošlicu prisutnima poželjela je direktorka JU Grad teatar, Milena Lubarda Marojević, rekavši da počinje još jedan festival koji treba da uvuče i angažuje publiku i ponudi joj doživljaj koji će dugo pamtiti, a svim ljudima koji se za to vrijeme ili upravo zbog festivala zateknu u Budvi, ostavi trag i želju da se u nju vrate.
Festival je zvanično otvorio glumac Vojin Ćetković, koji je otkrio da je upravo na ovom festivalu prvi put nastupio kao profesionalni glumac.
„Ovaj festival nije samo tu da vas zabavi, da poboljša ugled i turistički potencijal Budve. On je tu da stvara novu, dobru publiku. Tu je da svojim kvalitetom isprovocira neke klince odavde da postanu budućnost našeg teatra. Znam troje mladih ljudi, dvoje glumaca i jednog teatrologa koje je baš ovaj festival isprovocirao da budu to što jesu. I to nije malo za našu malu Budvu. Želim da nam festival dugo živi“, rekao je Ćetković, nakon čega je uslijedilo igranje predstave „Moje pozorište“.
Nakon više uspješnih saradnji koje je Atelje 212 ostvario sa rediteljem Borisom Liješevićem, a u duhu nekih njegovih ranijih zapaženih predstava, Moje pozorište vraća se ličnim temama. Ovaj autorski projekat donosi ispovijest umjetnika koji preispituje sopstvenu poziciju u teatru. Predstava počinje pitanjem: Ko sam ja? Šta te sprečava da budeš svoj, da se izraziš? Glavni junak je sam autor, koji postaje i scena i sadržaj. Kroz sopstvena iskustva i sjećanja, plete fragmentirani narativ autofikcije. Predstva razmatra pozorište kao lično iskustvo i prostor pripadanja, koji se u toku igre pretvara iz „mog“ u „naše“ pozorište – jer lična priča postaje univerzalna.
„Svi tumaramo u mraku i tragamo za sobom, čekajući da nas neko prepozna“, kaže Liješević u predstavi. Predstava je istovremeno intimna i meta-teatarska, u kojoj se kroz autobiografski narativ i minimalističku formu preispituje identitet, sjećanja, umjetnička istina i porodični odnosi. Glumac Nebojša Ilić izjavio je nakon igranja da mu je saradnja s Liješevićem dragocjena i dugogodišnja: „Rad sa njim je neprestani dijalog. I kada ne radimo predstavu, mi razgovaramo, razmjenjujemo mišljenja i impresije o svemu. On je moj životni saputnik u pozorište. Gostovanje u Budvi za nas ima posebnu težinu jer je to Borisov grad. Sve što se u predstavi dešava vuče korijene iz Budve ili se direktno odnosi na nju. Osjećali smo snažnu odgovornost i dali smo sve od sebe.“
Sam reditelj Boris Liješević izjavio je da mu je izvođenje pred budvanskom publikom bilo posebno i emotivno: „Divno je dijeliti ovu priču sa publikom na mjestu koje je i tema predstave. Ljudi ovdje znaju o čemu govorim i pamte ono što se pominje. Za mene je ovo bilo tektonski iscjeljujuće.“ Na pitanje zašto predstav nije rađena u koprodukciji sa Grad teatrom, odgovorio je: „Nisam bio siguran da ću moći doći ovog ljeta u Budvu. Čak i kada smo planirali igranje, Milena Lubarda Marojević mi je rekla da predstava treba da igra i bez mene, ali sam objasnio da neće moći jer sam i ja na sceni. Kada je Milena vidjela premijeru u Ateljeu 212, insistirala je da pronađem način da dođem. I uspjeli smo.“
Predsatva „Moje pozorište“ je i večeras na repertoaru XXXIX festivala Grad teatar, na sceni između crkava sa početkom u 21h.
4.07.-Monitor