Gošća Trga pesnika 24. jula, u okviru književnog programa 36. Festivala “Grad teatar”, bila je spisateljica I slikarka Milica Vučković, koja je predstavila svoj roman “Smrtni ishod atletskih povreda”. Roman je bio u užem izboru za Ninovu nagradu I nagradu “Beogradski pobednik”, a nagrađen je Vitalovim nagradom, odnosno nagradom “Zlatni suncokret” za najbolju napisanu knjigu na srpskom jezikuu 2021. godini.
Moderator večeri je bio Nikola Nikolić, pisac I književni kritičar, koji je kazao da je Milica Vučković uspela da privuče veliku pažnju istinskih ljubitelja književnosti.
-Ovo je roman sa snažnom poukom I kada ga pročitate imate osećaj da je jako važno što je napisan jedan takav roman. Odlična tema koju je Milic ana vrlo vest I majstorski način pretvorila u reči – istakao je Nikolić.
Autorka romana je istakla da je roman za godinu dana doživeo devet izdanja, što je otprilike 15.000 prodatih knjiga I dodala da velika popularnost knjige ima I dobre I loše strane.
-Neke ljude je ta sama promocija knjige privukla, a neke dodatno odbila. Meni se čini da je u jednom trenutku bilo prenaporno, knjiga je bila skoro svuda, što bi se reklo “iskakala je iz frižidera” – rekla je.
Nikolić je objasnio da je tema samog romana disfunkcionalni ljubavni odnos između muškarca I žene, a za Milicu Vučković je to suštinski roman o rodteljstvu I odrastanju.
-Čoveku su potrebna intenzivna iskustva ne bi li se suštinski promenio. Činjenica je da neretko mi za naše loše izbore često nalazimo opravdanja, ili je neko drugi kriv, ili ti horoskop nije naklonjen, ili je to sudbina. Meni su bile čudne tvrdokorne feminističke interpretacije romana, gde svi osećaju empatiju prema junakinji, a niko ne dovodi u pitanje zašto je ona tu I koji ej razlog tome. Ja sam se bavila psihologijom tih likova, šta je to što formira nas I to naše breme koje sutra učestvuje u svim našim životnim izborima. To me je najviše interesovalo u istraživanju, a ponukani ličnim iskustvom I ličnim omaškama u životu – kazala je autorka romana.
Nikolić je dodao da se Milica Vučković odmakla od larpurlartizma u književnosti I napisala delo koje ima upotrebnu vrednost, te da je ljudima knjiga I intimno nešto značila, što je verovatno vrhunac koji umetnost može da ponudi, pored onog estetskog I rasterećujećeg, na šta je ona rekla da je larpurlatizam danas nemoguć u književnosti na isti način na koji je nemoguće realistično slikarstvo. Ona je otkrila I da se zabrinula kada je knjiga stekla veliku popularnost, jer je tada pomislila da je napisala nešto što ne valja.
-Svi su hteli da mi “prepakuju” knjigu I čini mi se da sam podmetnula ljudima temu koja je prijemčiva, a neki stil koji inače ne bi bio prijemčiv, ali da to u kombinaciji private I zavole. Veoma mi je drago što sam nametnula mali deo estetike koji je meni važan – objasnila je I dodala da se tokom pisanja romana zainteresovala za teoriju I jezik kao fenomen, ali I psihologiju koja se u jeziku očitava.
-Onda mi je bilo jasno na intuitivnom nivou u kom će to pravcu ići I kako će da progovori moja junakinja. I sada kada me neki kritičar pita kako sam nešto napisala, ja to stvarno ne znam, mislim da je u pitanju intuicija – kazala je ona I dodala da se naslov romana nije dopao izdavačima jer im je zvučao kao medicinski priručnik.
-Sve drugo za mene je bilo podložno promenama osim naslova. Ja sam osećala da to tako treba da bude. Volim kabaste stvari I naslove generalno. Sada kada smo prolazili motorom videla sam onu tablu Lastva Grbaljska I svaki put se oduševim, meni to toliko genijalno zvuči – zaključila je mIlica Vučković.
Slikarski svet je hermetičniji od književnog
Milica Vučković je kazala da je slikarski svet hermetičniji od književnog:
-Jako teško se na tu stranu probija, to je ipka rezervisano za neke ljude koji imaju “lovu” ili dolaze iz bogatih porodica. Treba da budeš neverovatno istrajan na uštrb svog slobodnog vremena I novca da nešto kao uspe. Taj svet je baš čemeran. Meni je slikarstvo draže, ja volim da slikam. Ali u slikarstvu ne mogu da se bavim problemima koji me tište I ne mogu od toga da živim, pa je uvek po strain I žao mi je što je to tako.
K.R.
26.07. – Politika