U okviru 38. festivala „Grad teatar“, gošća Trga pjesnika 29. jula biće Barbi Marković, ovogodišnja dobitnica književne nagrade Sajma knjiga u Lajpcigu u kategoriji beletristike, saopštavaju iz festivalske pres službe
Barbi Marković, rođena 1980. u Beogradu, studirala je germanistiku i radila prvo kao lektorka. Pažnju je privukla romanom „Izlaženje“, kojim je pripovijetku „Hodanje“ Tomasa Bernharda prenijela na beogradsku klupsku scenu. Ova knjiga je objavljena na srpskom za izdavačku kuću „Rende“, a potom i za njemačku izdavačku kuću „Zurkamp“. Barbi Marković je 2011/2012. godine bila gradska autorka Graca. Za roman „Superherojke“ (2016, IK „Rezidenc Ferlag“) dobila je književnu nagradu „Alfa“, stipendiju Nagrade Adalbert fon Šamiso, kao i nagradu Prisnic 2019. godine. Ovaj roman je na srpski prevela Marija Glišić i objavljen je 2017. za izdavačku kuću „Arhipelag“. Te godine je Barbi Marković čitala na manifestaciji nagrade „Ingeborg Bahman“. Uslijedile su brojne kratke priče, pozorišni komadi i radio-drame. Njen roman „Die verschissene Zeit“ objavljen je 2021. za „Rezidenc Ferlag“, a knjiga „Minihoror“ izašla je 2023. za istu izdavačku kuću. Barbi Marković je prošle godine dobila Umjetničku nagradu grada Berlina za književnost.
- Šta Vas je inspirisalo da se bavite pisanjem? Možete li se prisjetiti trenutka kada ste odlučili postati pisac?
– Kad sam sa sedam godina krenula u literarnu sekciju već sam bila prilično sigurna da želim da se bavim pisanjem. Ali, niko nije vjerovao da ta želja može da se ispuni.
- Koje su Vaše glavne teme u književnosti i kako birate o čemu ćete pisati?
– Uglavnom me zaokupljaju svakodnevne nepravde i nejednakosti, ali volim i sve što je šareno i zabavno. Moji tekstovi su kombinacija upravo ovih elemenata, najčešće povezanih nekim formalnim eksperimentom. Depresivni vašar!
Kradem iz sebe i ljudi koje poznajem. Likove ne izmišljam, jer imam utisak da je nemoguće izmisliti nešto tako kompleksno i protivrječno kao što je svjesno biće
- Vaše „Superherojke“ su izuzetno dobro prihvaćene. Kako je nastala ideja za taj roman?
– Nisam znala da je tako dobro prihvaćen, drago mi je. Roman je nastao iz eksperimenta. Htjela sam da pišem o gradovima, ali i da pustim gradove da sami kažu nešto o sebi. Zato sam mjesecima stajala na trgovima u Berlinu, Beču, Beogradu, Gracu, Sarajevu i Zagrebu i prepisivala sve cijene, zabrane, reklame i grafite. Ispostavilo se da gradovi pričaju priču o kapitalizmu, i da to nije sasvim ista priča u Sarajevu i Berlinu. Takođe ono što grad čini gradom je protok ljudi, zato je migracija drugi centralni problem.
- Kako ste doživjeli uspjeh vaših djela, posebno u inostranstvu? Da li Vas je to motivisalo ili stvorilo dodatni pritisak?
– U nezgodnom trenutku mi se život utrostručio, za sada samo plivam i preživljavam, postižem rokove. Ali, imam utisak da se desilo nešto dobro. Ta vrsta pritiska me motiviše, moram priznati.
- Koji su pisci i knjige najviše uticali na Vaš književni stil i karijeru?
– Mnogo njih. Biljana Jovanović mi je pokazala da žena ima pravo da bude freak i ljuta i luda u književnosti. A u novije vrijeme me je inspirisala Jennifer Egan sa svojim eksperimentima koji tekst čine još uzbudljivijim, što je uvijek bio i moj cilj. Istovremeno triler i avangarda.
- Vaši likovi često prolaze kroz transformacije i izazove. Kako razvijate njihove posebnosti i priče?
– Kradem iz sebe i ljudi koje poznajem. Likove ne izmišljam, jer imam utisak da je nemoguće izmisliti nešto tako kompleksno i protivrječno kao što je svjesno biće.
- Koliko su Vaša djela inspirisana Vašim ličnim iskustvima?
– Prilično. Veliki dio ideja i slika dolazi iz moje glave, a ona je puna mojih iskustava.
Zapravo sam postigla više nego što sam ikad očekivala. Ali voljela bih da nastavim da se zabavljam, pišem što bolje mogu, i živim od toga
- Kako vidite savremenu književnu scenu u regionu? Postoje li neki trendovi ili autori koje posebno cijenite?
– Slučajno se saplićem o neke knjige, ali nisam ekspertkinja. Poslednji hit mi je bila zbirka pjesama Dragane Mladenović „Robotka“ sa legendarnim ženama u salonu.
- Šta mislite o ulozi književnosti u društvu danas? Može li književnost donijeti promjene u društvu?
– Književnost neprekidno mijenja svijet pojedinaca koji čitaju i njeguje sposobnost identifikacije sa drugim (ljudima, pojavama, stanovištima), to su sitne neprekidne promjene u raznim pravcima. Tako da je nerealno očekivati od nekog romana da promijeni ishod na izborima u određenom pravcu.
- Koji su najveći izazovi s kojima ste se suočili kao pisac i kako ste ih prevazišli?
– Moja tajna je u tome što ništa nikad nisam prevazišla, sumnjam u sebe, propadam na svim poljima, blamiram se, ali ipak i dalje pišem.
- Koje su Vaše ambicije za budućnost u književnosti? Ima li nekih neostvarenih želja ili ciljeva?
– Zapravo sam postigla više nego što sam ikad očekivala. Ali voljela bih da nastavim da se zabavljam, pišem što bolje mogu, i živim od toga.
23.07.- Dan