Književni program XL festivala Grad teatar nastavljen je na Trgu pjesnika razgovorom sa Enesom Halilovićem, ovogodišnjim dobitnikom nagrade „Beogradski pobednik“. Razgovor je vodila autorka i književna kritičarka Vesna Trijić.
Govoreći o svom književnom putu, Halilović je istakao da je ljubav prema književnosti počela još u djetinjstvu, kroz priče koje je slušao i knjige koje je čitao.
„Čini me srećnim kad pišem knjige, čini me srećnim kad čitam knjige i volio bih do posljednjeg dana svog života da to radim“, kazao je Halilović, dodajući da mu je „umjetnost dala kao neki novi život“.
Govoreći o potrebi da pisac neprestano traži nove forme i pristupe, istakao je da ne želi da cijelog života piše „jednu te istu knjigu“.
„Potrebne su nove strategije, novi prilazak. Neke riječi se jednostavno potroše“, rekao je Halilović, naglašavajući i trajnu snagu poezije: „Poezija je pokazala veliku žilavost, preživjela je sva iskušenja i preživjeće i ovo vrijeme.“
O odnosu različitih književnih formi prema temama kojima se pisac bavi, Halilović je rekao: „Različite teme traže različite forme“, objašnjavajući da, nakon što završi jednu knjigu, želi da nastavi dalje i otvara nove teme.
Posebno je govorio o odnosu savremene književnosti prema tradiciji i svjetskoj književnoj baštini. „Svaki jezik je povezan. Ne postoji nacionalna književnost, postoji samo velika svjetska književnost u velikoj svjetskoj porodici naroda. Priče se pretaču i one zapravo tako putuju kroz vrijeme“, kazao je on.
Razgovor je otvorio i pitanje odnosa književnosti, stvarnosti i istine. Halilović je upozorio na snagu savremenih medijskih manipulacija, ali i istakao ulogu umjetnosti: „Umjetnost je uvijek pored istine i blizu nje. Čak i kada griješi, ona je blizu istine.“
Veče je zaključeno razgovorom o mitu, književnosti i potrebi da se kroz umjetnost govori o onome što je najskrivenije u čovjeku. Halilović je istakao da se mitovi ponavljaju u različitim kulturama i vremenima, ali i da književnost nastaje iz spremnosti da se suočimo sa sobom.
„Niko od nas nije dovoljno hrabar da kaže cijelu istinu o sebi, šta želi, šta ga boli, čega se najviše stidi. Ali umjetnost se rađa u tim najskrivenijim kutovima naših duša, ako smo dovoljno hrabri da kažemo nešto o sebi“, zaključio je Halilović.


