Predstava je nastala u produkciji Gradskog dramskog pozorišta „Gavella“ iz Zagreba i donijela je publici veče ispunjeno emocijama, humorom i neprolaznom poezijom
Sinoć je na sceni između crkava u Budvi, u okviru dramskog programa XXXIX festivala Grad teatar, izvedena predstava “Cyrano de Bergerac” (Sirano de Beržerak) Edmona Rostana, u režiji Aleksandra Popovskog, a u prevodu Ivana Kušana.
Predstava je nastala u produkciji Gradskog dramskog pozorišta „Gavella“ iz Zagreba i donijela je publici veče ispunjeno emocijama, humorom i neprolaznom poezijom.
Ova klasična drama o ljubavi, hrabrosti i unutrašnjoj ljepoti, izvedena je uz snažnu glumačku i vizuelnu postavku, gdje su poetičnost i duhovitost teksta dobile novu živost kroz savremeni rediteljski rukopis Popovskog. Predstava je dočekana s velikim interesovanjem publike, a na kraju izvedbe uslijedile su višeminutne ovacije.
U centru ovog pozorišnog ostvarenja je briljantna uloga Ozrena Grabarića kao Sirana, pjesnika, mačevaoca i romantičara sa neobično velikim nosem, ali još većim srcem. Grabarićev nastup bio je ne samo tehnički besprijekoran, već i duboko emocionalan. Njegova interpretacija Sirana nosila je spektar nijansi, od duhovitosti i oštrine, do krhkosti i nesigurnosti koje krije iza maske ironije, a budvanska publika ga je nagradila snažnim aplauzima.
Grabarić je nakon igranja istakao da je predstava rezultat dugogodišnje saradnje s Popovskim i zajedničke ideje koja je sazrijevala godinama.
“To je jedna dobitna kombinacija samog teksta i reditelja, fantastičnog tima i ansambla jer se dogodilo malo čudo. Sad već imam neke utakmice u nogama i neke godine da mogu reći da su ovakvi projekti velika rijetkost. I kad se dogode oni su kao neki mali dijamanti u nečijoj putanji i karijeri. Proces je prošao u jednoj nevjerojatnoj ljubavi, emociji, smjehu i suzama jer nas je jako diralo sve što smo radili i ljudi s kojima smo radili. Svi ljudi oko scenne su tako malo kroz odškrinuta vrata gledali naše probe i uživali i vidio se u njihovim očima jedan sjaj, tako da se sve spojilo kao da smo postali jedno, što je ideal svakog pozorišta, a to je jedno zajedništvo”, rekao je Grabarić i dodao da je zbog specifične forme i stihova predstava zahtjevala višemjesečnu pripremu prije početka proba.
“Predstavu smo radili dva mjeseca, ali sam ja počeo tri mjeseca ranije. Na prvu probu sam morao doći s potpuno naučenim tekstom. Rostanov stih je kao partitura, ne možete ga istraživati ako ga ne poznajete u potpunosti. Umjetnost se dešava tek kada to savladate i stupite u kontakt s publikom“, izjavio je Grabarić.
Režija Aleksandra Popovskog vješto je balansirala između raskošne scenske igre i intimne dramatike. Scenografija Vanje Magića, uz podršku svjetla i muzike Marjana Nećaka, stvorila je poetski okvir u kom se drama odvijala kao san, dok su kostimi Marite Ćopo i Mie Popovske dodatno naglasili vremenski duh i karaktere likova.
Predstava je izvedena u ambijentalnom prostoru, što je donijelo određene tehničke izazove. Reditelj Popovski je naveo da je scena između crkava „najmanja do sada“ na kojoj su izvodili ovu predstavu.
“Ipak, meni je ovo bilo zanimljivo jer volim kada predstava izađe iz svog normalnog pozorišnog okruženja i kada vidimo šta prostor nosi. Ja jako volim ovu scenu ovdje i mislim da sve dobije jednu drugu dimenziju. Mislim da smo mi sa predstavom upisali u ovaj prostor nešto drugo, nešto novo za nas“, izjavio je Popovski nakon izvođenja, a na pitanje zašto je izabrao da radi baš “Sirana”, Popovski je odgovorio da je motivacija bila lična i povezana sa savremenim ambijentom u kom dominira buka i višak informacija.
“Tražio sam glas koji nije dio te buke. Sirano je poezija, misao, on se bori za riječ i za nešto što je poetično. U ovom vremenu, kada svi urlamo, meni je to nedostajalo. Sirano je emocija kroz riječ“, rekao je Popovski koji je posebno bio oduševljen reakcijom publike.
“Čuo sam jednu gospođu koja je silazila pa je rekla ‘ruku bih sebi pojela da ovo nisam pogledala’. Tako da mi je to jedna od ljepših kritika koje sam čuo.”
U glumačkoj podjeli su se, pored Ozrena Grabarića, istakli i Kristijan Petelin kao Kristijan, te Lara Nekić kao Roksana, ali i Dijana Vidušin, Ranko Zidarić, Boris Svrtan, Ivan Simon, Natalija Đorđević, Marko Petrić, Matija Gašpari i Darko Stazić. Glumica Dijana Vidušin, koja u predstavi i pjeva, osvrnula se na zahtjevnost izvedbe, posebno u vanstandardnom prostoru.
“Predstava je tehnički zahtjevna. Osim glumački i glasovno, bilo je i koreografski izazovno. Ipak, uživali smo igrati. Ovo je zapravo nova predstava, tek nam je 12. izvođenje tako da nam je lijepo ovo iskustvo u eksterijeru. Obično publika ovako reaguje na kraju što nam je jako drago jer smo srećni zbog ove predstave i jako volimo da je igramo“, rekla je Vidušin koja je u jednoj od najemotivnijih scena u predstavi izvela pjesmu „Creep“ grupe Radiohead.
“Iskreno, bila sam skeptična na početku jer je pjesma mnogo puta obrađivana. Ali vjerovala sam Aci koji je došao na tu ideju kao i kompozitoru Marjanu Nećaku koji je s nama radio muziku. Na kraju smo došli do te izvedbe tako da sam srećna s tim“, kazala je Vidušin.
26.07. – Vijesti