Drago mi je da te vidim. Imali smo i boljih dana. Nalazim da tvoji ni danas nisu tako rđavi. Sećaš se Sene, Pariza…Mesto, gotovo filmskog susreta Kaporovih junaka knjaza Nikole Petrovića i Osman-paše Sarhoša, u delu „Zelena čoja Montenegra“ bilo je preksinoć pod zvezdanim nebom u ambijentalnom prostoru manastira Svete Trojice u Stanjevićima nadomak Budve kao centralni deo festivala Grad teatar.
Bliže nebu nego moru, na 600 metara nadmorske visine i nekih 20 minuta vožnje uskim krivudavim putem, u manastirskoj porti u brdima iznad Budve, gde svaki kamen podseća na burnu istoriju Crne Gore, preksinoć je izvedena premijera predstave „Zelena čoja Montenegra“ po istoimenom romanu Mome Kapora koji je radio u saradnji sa Zukom Džumhurom, a režirao Nikita Milivojević dodirujući prošlost, sadašnjost i budućnost. To nije omelo publiku da u velikom broju dođe i podeli sudbinu Kaporovih junaka, o čijim životima zna gotovo svaki detalj. Otuda je na autorskoj ekipi bil i veća odgovornost, ali nas je uzvik „bravo“ i višeminutni aplauz uverio da je predstava postigla svoju nameru.
Rad na ovoj kompleksnoj predstavi zbog pandemije prolazio je kroz specifični proces, ali čini se da je njenu osobenost upravo to i osnažilo, jer je svaka priča o prijateljstvu u ovim vremenima i te kako zanimljiva. Koprodukciju potpisuje Beogradsko dramsko pozorište, Grad teatar iz Budve i Gradsko pozorište iz Podgorice. Kostimografiju je radila Jelena Stokuća, scenografiju i adaptaciju teksta je potpisao Nikita Milivojević, scenski pokret Amalija Benet, a kompozitor je Aleksandar Srebrić.
-Uvek imam utisak kada nešto iz istorije pronađe svoj put u našoj savremenosti , a onda i neke naznake u budućnosti, da je to dobra priča. Svako delo koje ima tri vremena u sebi i prošlo i buduće i sadašnje za mene je uvek inspirativno. Naše vreme je toliko toga promenilo nagore da taj susret danas sigurno ne bi bio isti. Istovremeno verujem da je priča o prijateljstvu uvek jedna od velikih tema u koje treba verovati. Takva prijateljstva, neobični susreti, takvo prepoznavanje onoga što je veće i od nas i od istorije je ljudsko. I toga će uvek biti. Ono što mi je bilo fascinantno u romanu, a što sam želeo da prenesem publici je najviše taj duh, čudesno osećanje da je ova priča na ivici da nije moguća. Znamo da su bili realni događaji, ali su toliko neverovatni da ponekad prelazi tu granicu – kaže Nikita Milivojević.
Na ovom mestu u podnožju Lovćena prvobitno se nalazio dvorac Crnojevića, a upravo ovde je Petar Drugi Petrović Njegoš pisao svoj spev „Luča mikrokozma“. Znameniti vladika Rade u početku svoje službe često je boravio u ovom manastirskom zdanju i imao susrete sa svojim savremenicima, među njima i Vukom Karadžićem, a ovde je za sveštenika rukopoložen Dositej Obradović. Ovom manastiru, kako saznajemo, svoju biblioteku vrednu na hiljade knjiga zaveštao je mitropolit Amfilohije Radović.
-„Zelena čoja Montenegra“ je interesantna tema i obradovao sam se predstavi. Za Kaporovu priču je negde bogomdano ovo mesto gde su Petrovići stolovali, s obzirom na to da znamo da je knjaz Nikola izdanak kuće Petrovića. Za nas je ovo velika čast da su nam tako divni umetnici došli ovde, da smo napravili simbiozu duhovnog i lepog, i umetničkog, što može da obogati i nas i sve oni koji dođu da vide predstavu- kaže za „Politiku“ iguman manastira Svete trojice Jefrem Dabanović.
„Zelena čoja Montenegra“ je priča o prijateljstvu crnogorkog knjaza Nikole Petrovića i Osman-paše Sarhoša, zarobljenog u boju na Vučjem dolu u julu 1876. gde je komandovao turskom artiljerijom.
-Pozorište je iznad nas, iznad bilo kakvih ličnih odnosa.
Osman-paša Sarhoš kao da je imao neki prkos, osvojio me je svojom hrabrošću. On pruža lepezu sadržaja i mislim da bi mu danas bilo pomalo dosadno. Tražio sam ga u sebi, u osećanju, u miru, nisam u nemiru bez obzira na to što je reč o čoveku koji pije, puši, što je bio kockar. On je uz sve to bio džentlmen, zato sam tako duboko zagrebao u sebi da bih ga scenski oživeo – kaže Andrija Kuzmanović.
Lik knjaza Nikole Petrovića tumači Miloš Pejović, a u glumačkoj ekipi su i dejan Đonović, Emir Ćatović, Simo Trebješanin, Jelena Simić, Maja Stojanović, Branimir Brstina, Marko Živić, Milorad Damjanović, Ivan Zablaćanski, Stefan Radonjić.
-Koprodukcije obnavljaju stara i stvaraju nova prijateljstva koja su regionalna i nastavljaju da žive na scenama koproducenata. To je put kojim Grad teatar zauvek treba da nastavi da ide i upravo je to onaj momenat kroz koji pozorište pokazuje tu drugu misiju – kaže Milena Lubarda Marojević, direktorka Grada teatra Budve, koja nije krila radost zbog realizovanog projekta.
I njene kolege Jug Radivojević, direktor BDP-a, umetnički direktor Gradskog pozorišta Podgorice izrazili su zadovoljstvo zbog ove saradnje, najavljujući nove predstave ukrštenim snagama.
12.08. – Politika