Odložiti mobilni telefon na dva sata, prošetati ulicama Starog grada, u jednom trenutku izuti obuću I pod tabanima osjetiti kamen star preko dvije hiljade godina, razgledati fotografije davnašnjih Budvana koji su prolazili tim istim uskim prolazima, u jednoj od uličica sa kanapa uzeti cjeduljicu koja sadrži poruku iz prošlosti, ispisati razglednicu koaj je djelo nekog budvanskog umjetnika I adresirati na svoje ime…
Sve pomenuto samo je dio predstave “Nestvarni grad” Vuka Ršumovića, koja je premijerno izvedena na ovogodišnjem festivalu Grad Teatar. Glas naratora vodič je kroz višemilenijumsku istoriju grada. Avantura počinje u biblioteci na gradskoj tvrđavi Citadela. U publici je uvijek 12 osoba koje su glavni protagnosti predstave. Osim naratora, kroz staru Budvu publiku vode I snimljena sjećanja šest starobudvana – Jerolima I Ljerke Dragičević, Dalibora Antoniolia, Dragana Stefana, Marije Pjerotić I Slobodana Mitrovića. Obilazak se završava na mjestu koje Budvani zovu “Ispod fratara”, pod bedemom. Tamo je postavljena crno-bijela fotografija Starog grada ispod koje učesnici za kraj prave zajedničku fotografiju. Sve ovo je istovremeno I svojevrstan podsjetnik na univerzalnije vrijednosti Budve, ali na njeno arhitektonsko-građevinsko pustošenje posljednjih decenija. Tako je čitav budvanski Stari grad, makar nakratko, postao pozornica – grad teatar u pravom smislu te riječi. Predstava je odigrana 28, 29. I 30. jula, a od 22. do 25. avgusta biće ponovo izvedena, u terminu od 18 sati.
Ršumović je srpski režiser, scenarista, dramaturg I univerzitetski profesor. Napisao je 16 scenarija za kratkometražne igrane I animirane filmove, radio je kao scenarista na četiri sezone emisije “Survajvor Srbija”. Autor je scenarija odnosno adaptacija za 110 epizoda popularne serije “Andrija I Anđelka”. Za svoj debitantski dugometražni igrani film “Ničije dijete”, koji je prikazan na preko 50 festivala, osvojio je preko 35 domaćih I internacionalnih nagrada, uključujući FIPRESCI nagradu na Filmskom festivalu u Veneciji.
On je za “Pobjedu” govorio o motivima za rad na “Nestvarnom gardu”, budvanskom Starom gradu kao pozornici, inverzivnom teatru, istraživačkom procesu koji je prethodio realizaciji predstave.
POBJEDA: Kako ste došli na ideju da radite ovu predsatvu?
RŠUMOVIĆ: Inicijativa zapredstavu je potekla od Grad teatra. Konkretno u jednom razgovoru koji smo vodili Milena Lubarda I ja ona jerekla kako bi voljela da na neki drugi način oživi Stari grad I da bi zapravo voljela da to bude u formi vođene šetnje. Meni se ta ideja dopala, odmah sam je prepoznao I onda je, između ostalog, rekla da bi bilo fenomenalno da ja to radim, zato što tačno razumijem I znam šta je to što ona zapravo želi. Tu je ona bila vrlo jasna da ne želi da to ni na koji način bude jedna turistička razglednica, da nema ni na koji način takvu formu već da to bude samosvojno umjetničko djelo. Nakon toga sam dosta razmišljao I tražio određeni ugao, odnosno temu kojom bih se bavio u tom kontekstu I tim okvirima koji su mi dati. Znao sam da moram da nađem neku temu koja je meni lično važna I inspirativna I koja mene emotivno pokreće. Na kraju sam shvatio da je tema zapravo sjećanje I da ako već pričamo priču o Staro gradu I staroj Budvi, zapravo to jeste tema koja I te kako dogovara tom ambijentu.
POBJEDA: Kakvu odgovornost Stari grad Budva nosi kao pozornica?
RŠUMOVIĆ: Ja sam već dosta znao o Budvi, dolazim tu preko 30 godina, ali zapravo tek kroz ovaj process rada sam otkrio I upoznao mnoge ljude koji su kasnije postali učesnici, a upoznao sam I staru Budv I njenu istoriju. Kroz ovaj proces sam shvatio kakav je duh prave stare Budve I šta on zapravo znači. To otkriće je bilo jako dragocjeno jer sam shvatio da je to jedan od ciljeva ovog projekta – da nekako duh stare Budve, koji je možda izgubljen ili se krije samo još u ponekim starosjediocima, stanovnicima Starog grada, da to nekako treba iznijeti I dočarati modernoj publici.
POBJEDA: “Nestvarni grad” je svojevrsna šetnja kroz dvomilenijumsku istoriju grada, pa da li je priprema za predstavu podrazumijevala određena istraživanja?
RŠUMOVIĆ: S obzirom na činjenicu da je u pitanju vrsta projekta koji podrazumijeva dosta dokumentarne građe, u ovom slučaju najveći dio rada se sastoji u istraživanju. To istraživanje su činili razgovori sa ljudima koji poznaju život stare Budve, koji su proveli cijeli život u staroj Budvi, a takođe I kroz čitanje različitih knjiga koje se bave istorijom ili duhom stare Budve. Dobar dio tog materijala, intervjui koji su vođeni, postao je integralni dio predstave. To je nešto što ja inače mnogo volim I koristim, šta god da radim – bilo da su u potanju igrani filmovi ili kao u ovom slučaju jedan ovakav, jako mnogo polažem na istraživanju zato što je to nešto što I meni pomaže da uđem u duh I pokušam da shvatim suštinu nekog mjesta, ljudi I da na neki način to nešto, ta svoja saznanja I emocije prenesem budućim gledaocima.
POBJEDA: Na koji način ste selektovali priče I sjećanja Budvana koje su postale osnova za naraciju??
RŠUMOVIĆ: Vodio sam se, naravno, nekim ličnim kriterijumima, birao sam one priče koje su na mene ostavile najjači utisak, koje su emotivne, intimne, koje govore ili se tiču mojih sagovornika I koje opet dovode u vezu njihova sjećanja sa Starim gradom I životom Budve I, naravno, nekim važnim događajima u istoriji ovog grada.
POBJEDA: Koliko je bilo izazovno integrisati u predstavu elemente savremene tehnologije s obzirom na ambijent I arhitekturu Starog grada?
RŠUMOVIĆ: Ovo jeste projekat koji u sebi sadrži određene tehničke aspekte koji su dio tog iskustva I zato je za sve nas to bio izazov. Pogotovo je bio izazov zbog toga što pominjete, a to je konfiguracija Starog grada. S obzirom na to da je to grad koji je sav u kamenu i koji je isprepletan nizom uskih ulica, a nama dosta toga zavisi od prijema, od te radio-tehnologije kojom se prenosi signal. Zapravo se jesmo time dosta bavili, na kraju smo odabrali jednu varijantu koja je najjednostavnija, koja možda najmanje koristi neke nove digitalne stvari, analogna je u svojoj suštini. Mislim da je to prikladno uzeći u obzir temu i ambijent u kojem se nalazimo.
POBJEDA: Kako je publika do sada reagovala na ovakav oblik performansa iliti kako je odigrala svoju ulogu?
RŠUMOVIĆ: Publika su zapravo ljudi koji su ujedno i učesnici samog događaja s obizirom na to da nema glumaca u pravom smislu te riječi. Tačno je da dosta zavisi od toga na koji način će publika biti uvedena u našu naraciju, da li će prihvatiti naš poziv na igru i kako će zapravo odreagovati na sve što slijedi. Ono što ja mogu da kažem, s obzirom na to da sam prisustvovao nekim našim izvođenjima i razgovarao sa ljudima iz publike koji su prošli kroz ovo naše iskustvo, mislim da smo postigli ono što smo htjeli. Bilo je uspješno u tom smislu da je to sve nekako novo i uzbudljivo publici, ono što mi je jako interesantno je da publika potpuno različitih generacija reaguje sjajno na to iskustvo, nekako se sve to završi sa punim utiscima. U toku same šetnje oni se ismiju i dožive neke vrlo emotivne trenutke.
POBJEDA: Da li će ,,Nestvarni grad“ nastaviti da se igra i ubuduće?
RŠUMOVIĆ: Nastaviće da se igra i ubuduće, to je želja svih nas koji smo učestvovali u kreiranju ovog projekta, da što vise ljudi doživi Budvu na jedan nov način, iz jednog potpuno novog ugla. Namjera nam je da nastavimo i nakon ovogodisnjeg festivala da se potrudimo da ova naša šetnja potraje u septembru, kao i naredne godine, tako da što više ljudi ima priliku da sve to doživi. To je moje obećanje.
POBJEDA: Koliko je u regionu prisutna ovakva vrsta savremenog, eksperimentalnog pozorišta?
RŠUMOVIĆ: Ono što znam jeste da je svakako sve više prisutno nešto što se zove inverzivnim teatrom. Bilo je i ima tih projekata koji se rade u regionu, konkretno u Srbiji postoje određene trupe koje se bave specijalno tom vrstom umjetničkih projekata. To je nešto što je dosta uzbudljivo, novo, gdje se zapravo potpuno mijenja ta klasična pozicija gledaoca u jednom klasičnom teatru – gdje imate scenu i četvrti zid i gledate nešto kao potpuno ste pasivan posmatrač. U tom smislu to jeste jako intrigantno, uzbudljivo, da publika postaje aktivna, da su članovi publike protagonisti predstave, da zapravo njihov lični doživljaj kreira to iskustvo. Mislim da je to jedno polje koje je svakako ogromno i koje treba istraživati i kao što sam rekao, u regionu se već radi dosta takvih projekata, a u svijetu da i ne govorim.
Svjetska premijera filma ,,Među bogovima“ na SFF-u
POBJEDA: Možemo li u budućnosti od Vas očekivati još teatarskih angažmana ili ćete se vratiti kinematografiji?
RŠUMOVIĆ: Zapravo se trudim kroz cijelu svoju umjetničku karijeru da održavam taj balans između pozorišta i filma. Naravno da sam mnogo posvećeniji TV i filmskom stvaralaštvu u posljednje vrijeme, evo konkretno moj novi film ,,Među bogovima“ će imati svjetsku premijeru na Sarajevo film festivalu 22. avgusta.
Volim pozorište, pozorište je moja prva ljubav, zato sam i upisao studije dramaturgije. Dugo godina sam radio na BITEF festivalu, gdje sam gledao mnoštvo fantastičnih predstava, a u pozorištu stalno radim sa svojom suprugom, ali ovo jeste u svakom smislu jedan jedinstven projekat. Nakon ovog iskustva i nakon svih reakcija koje sam dobio imam i neke nove ideje šta bi sve to moglo da se radi još u domenu inverzivnog teatra i generalno u domenu pozorišta.
19.08. – Pobjeda