Likovni program ovogodišnjeg, 33. festivala Grad teatar Budva nosi znak velikog crnogorskog slikara i multimedijalnog umjetnika Dimitrija Popovića, čijom će izložbom u crkvi Santa Marija, večeras u 21 sat, svečano biti otvoren. Popović se ovog ljeta predstavlja ciklusom radova “Corpus Aeternum” (izložba će trajati od 10. do 30. jula), a potom i programom “Sakralno kao prikazivanje neprikazivog”, razgovorom i performansom povodom ove izložbe, koji će biti upriličen 16. jula na Trgu pjesnika. Jedan od ključnih predstavnika crnogorske umjetnosti I kulture, kako na ovom prostoru, tako i u Evropi, svojim djelom duboko je utkan i u istoriju Grada teatra, na kojem je oduševljavao festivalsku publiku i kao slikar, i kao pisac, i kao scenograf (predstava “Crvena” o velikom slikaru Marku Rotku).
POSEBNE USPOMENE
Za Popovića, kako ističe pred otvaranje večerašnje izložbe, ova saradnja sa Gradom teatrom, za njega intimno, i za njegov umjetnički senzibilitet, ima posebno mjesto.
– Moje prvo izlaganje na ovom uglednoj kulturnom festival bilo je 1987 godine, dakle onog ljeta kad je Grad teatar osnovan. Jako se dobro sjećam tog otvorenja moje izložbe koje je u svojoj koncepciji imalo prožimanje teatra I likovne umjetnosti. Naime moj triptih velikih dimenzija, iz ciklusa Corpus Mysticum, kojeg je Alen Boske nazvao zbog načina koncipiranja golgotske drame ,, Nuklearna kalvarija,, nakon izlaganja tog ljeta u Dubrovniku, bio je izložen u crkvi svetog Ivana u Budvi. Crkva nije bila u potpunosti obnovljena nakon razornog zemljotresa. U oltarskom prostoru su bile željezne skele , zanimljiva konstrukcija koju sam iskoristio kao efektnu pozadinu triptiha. Kad je okupljeno mnoštvo ljudi s pjacete ulazilo u crkvu u enterijeru hrama bio je mrak . Samo je par svijeća gorelo kod oltara. Zbunjeni na takvom otvaranju izložbe prisutne je gotovo trgnuo glas makedonske glumice Ane Kostovske koja je, pognuta ispod triptiha , okrenuta leđima publici, pjevala neku pjesmu melankoličnog tona. Zatim se na kamenoj ogradi koja odvaja oltarski prostor od ostalog dijela crkve iz mraka pojavio Rade Šerbedžija I recitirao nekoliko stihova među kojima i iz pjesme Tina Ujevića „Pobratimstva lica u svemiru“. Nakon pjevanja i interpretacije stihova svjetlo reflektora je naglo bljesnulo i osvijetlilo monumentalni triptih. U tom času je jedan prestrašeni golub zalepšao krilima prema svodu crkve. Mnogi se i danas sjećaju tog otvorenja. Uvijek sam se rado odazivao pozivu da sudjelujem u programima Grada teatra.- kazao je Popović.
EMOTIVNI NABOJ
Ove godine se dogodila za mene posebno važna činjenica koja budi lijepi sentiment i stvara emotivni naboj. Naime festival je otvoren omažom velikom džez muzičaru Nikoli Mimu Mitroviću koji je moj ujak. To je jako lijep i hvale vrijedan potez kreatora programa Grada teatra da se na taj način sjeti I da uzkaže počast muzičaru, rođenom Budvaninu, koji to višestruko zaslužuje. Takođe , zbog spleta okolnosti, postoji i određena mistična simbolika koja se tiče temata moje izložbe. Naime prošle sam godine trebao učestvovati na panelu o ,,Dekonstrikciji ikone,, ali zbog poslovnih obaveza bio sam spriječen. Ovogodišnji Grad teatar se održava trideset tgreći put a trideset tri su bile Hristove godine.
Pobjeda 10.07.