„Šta mi to radimo, ko smo zapravo“ komentarisali su gledaoci u Budvi nakon odgledane „Urnebesne tragedije“
Tako zanosno a tako potresno, prelepo i prestrašno, i, zaista, šta mi to radimo, ko smo zapravo…komentarisali su gledaoci posle izvođenja „Urnebesne tragedije“ Duška Kovačevića u režiji Jagoša Markovića na festivalu Budva grad teatar. Toplo veče 22. avgusta. Kao da se dnevna jara prelila i u noć. Između crkava, kraj budvanske Citadele, prostoru koji je upriličen u scenski, tribinski deo za publiku od preko 200 mesta doslovce krcat. Gledaoci su i na okolnim, kako ih zovu, zidićima. I, već od prvih trenutaka mogao se osetiti snažan zanos, i oduševljenje, s kojim su pratili izvođenje predstave „Urnebesna tragedija“ Duška kovačevića u režiji Jagoša Markovića rađene u kooprodukciji Narodnog pozorišta Beograd i Narodnog pozorišta Banja Luka. I uzdasima i aplauzima na otvorenoj sceni i smehom pratili su scensku pripovest o jednoj porodici, odnosno pripovest u kojoj se ne zna da li su mentalno problematčniji pacijenti pušteni iz ludnice jer se ova zatvara ili njihovi bližnji, što se ubrajaju u normalne, a kojom se prolama urnebes i pojedinačni i međusobni i porodični i svakovrsni da bi se svalio na pleća budućnosti, odnosno deteta čiji i vapaj i krik ‘ko sam ja’ zatvara krug otvarajući slutnju da sledi novi… Kroz vrsnu glumačku igru pod otvorenim nebom sa mladim mesecom i uz odsjaj mora, otvarali su se slojevi dubokih tragedija svakog od njih, rolerkoster od beznađa do žudnje za životom, i nazad po ko zna koliko puta. U „glavnoj ulozi“ su tragedije, svakog i svih, ponikle na raskrsnici istorijske vetrometine i u čeljustima sistema koji podstiče tamnu stranu čoveka… – Tako zanosno, a tako potresno, prelepo i prestrašno, i, zaista, šta mi to radimo, ko smo zapravo… – komentarisali su gledaoci izlazeći nakon što su gromoglasnim aplauzom koji se dugo prolamao pozdravili glumačku ekipu. U izjavi za „Blic“ budvanski turista Milorad Kovačević naročitim tonom apostrofira:“Fantastična predstava. Udara u pleksus. Glumci su izvanredni. Rolerkoster tuge, muke i smeha“. A supruga mu Vesna dodaje: -Tera nas da se zamislimo o urnebesima i tragedijama u nama i oko nas. Zaista, ko smo… Prvakinja našeg nacionalnog teatra, poznata glumica Nela Mihajlović u izjavi za medije datoj, možda ni malo slučajno, na svojevrsnom proscenijumu između ostalog kaže: – Duško Kovačević je rekao sve kazavši da je ova predstava direktan sudar sa životom. Posebno u trenutku u kome se dogodila, a premijera je izašla po okončanju dana žalosti zbog strahota u OŠ „Vladislav Ribnikar“ i Mladenovcu početkom maja. Destrukcija doma, rasturanje prodice, pritisak nasleđa, porekla, istorije, okoline… je nešto u čemu živimo. Urnebesna priča na sceni sublimiše se u kriku, koji je i vapaj, tog deteta i u njegovom pitanju ‘ko sam ja’… Sandra Bugarski je govoreći o pomalo tajnovioj Rajni koju tumači i izvođenju predstave te večeri kazala: – Svakoj ulozi pristupam zdušno, a Rajna mi je posebno dragocena jer je predstavu režirao Jagoš Marković i prvi put sam zaigrala na sceni Narodnog pozorišta i to u ekipi koju čine i divni banjalučki glumci. Večeras smo igrali u nešto drugačijoj scenografiji nego na matičnoj sceni. Ali, svaka predstava je priča za sebe. To je čar pozorišta. A moj utisak večeras je predivna publika koja nas je ponela od prvih trenutaka. Čitav je niz replika koje su pobudile posebnu pažnju. Primerice, kada u jednoj svađi Kosta, drugi sin oca puštenog iz ludnice (odlični Aleksandar Vučković) kaže da mu ne vređaju roditelje:“Mene vređaj, meni do mene nije stalo.“ Govoreći o utiscima Milena i Vlado iz Švedske, budvanski turisti, dopunjujući se, ističu: – Sjajna predstava. Suočila nas je sa presnim životom, današnjim, sve većim, problemima u porodici, u društvu. Potresno. Prožeto duhovitošću, scenski očaravajuće a tako stvarno. Višestruko hvaljenu glumačku ekipu, uz pomenute glumce čine i: Nikolina Friganović, Željko Erkić, Ljubiša Savanović, Petar Vasiljević, Marija Nedeljkov i Bane Vidaković koji je kazao:“Veoma volim da igram na Budva grad teatru. Večeras nije bilo vetra što je veoma važno, a publika je bila izuzeztna, raspoložena a mene to čini i zadovoljnim i radosnim. Te je večeri „Urnebesnom tragedijom“ – predstava čiju ekipu čine i kostimograf Bojana Nikitović, scenograf Matija Vučićević a izbor muzike potpisuje reditelj – Budva grad teatar završio ovogodišnje festivalsko izdanje, a još ne beše ni rasklonjena scenografija i rekvizita kad krenuše razgovori o novoj budućoj saradnji.
23.08.-blic.rs