Predstavljanje najznačajnije književne i teorijske produkcije između dva festivala Grad teatar je nastavio promocijom studije „Razumjeti lutku – ogledi o traganju za arhetipom“, profesora Siniše Jelušića.
U ovoj, po svemu jedinstvenoj studiji koja ima izuzetnu važnost za pozorišnu umjetnost našeg regiona, Jelušić oživljava značaj lutkarstva koje u sebi sadrži ne samo elemente teatarske, nego i svih drugih umjetnosti. Ozbiljnost, kompleksnost, ali i ekskluzivnost ovog djela za našu teoriju pozorišta pokazuje činjenica da Jelušić u svojoj knjizi vodi “dijalog” o fenomenu lutke i pozorišta lutaka sa stotinu šest filozofa, mislilaca, pisaca, teatrologa…, od Aristotela, Platona, Plotina, Bruna Šulca, Bidermana, Lotmana, Vigotskog, sasvim nenadanog i skoro sagubljenog Pavela Florenskog koji je zagovarao veoma osobenu aksiologiju lutke i lutkarstva zasnovanu na metafizici, do Ive Andrića. Tu su i veliki poslenici lutkarstva, Henrik Jurgovski, Sergej Obrascov, Vjeslav Hejno i mnogi drugi, koje je Jelušić poznavao i s kojima je sarađivao.
Kako je pred brojnom publikom na Trgu pjesnika istakao pozorišni kritičar Bojan Minjin, koji je bio moderator razgovora sa Jelušićem, “univerzitetski profesor oštrog akademskog jezika, napravio je studiju sadrži tri važna aspekta – metafizički, umjetnički i psihološki”. I sve je to čini dijelom bogate istorije i tradicije lutkarstva, u kojoj nas autor vodi kroz lutkarske rituale drevnih naroda, putujuće lutkarske družine, lutkarske predstave za djecu, do lutkarskih opera u današnje vrijeme, lutkarskih predstava za odrasle u kojima uz glumce dominiraju i lutke, i političke predstave u kojima se lutka i kod nas sve češće vraća na pozorinicu.
“Sam naslov studije, “Razumjeti lutku”, ima u sebi nešto imperativno, i djeluje kao neka vrsta upućene “prijetnje” – morate razumjeti lutku. Tako formulisan, on podrazumjeva barem dvije stvari. Prva je da postoji neki krupni nesporazum vezan za samo nerazumjevanje lutke, i postoji, takođe, jedna potrebe da se u okviru tog nerazumjevanja pokuša pokazati šta je njena suština, a sama potreba izazvana je jednom poprilično zanimljivom akademskom situacijom. Ali, krenuo bih od jednog od najozbiljnijih autora i najznačajnijih filozofa, Platona, koji u svom spisu “Zakoni” pravi jednu fundamentalnu analogiju – uspostavlja vezu između nas, kako kaže, živih bića u lutki, i postavlja jednu zajedničku osnovu da svi mi proishodimo iz jendog zajedničkog božanskog porijekla. To je vrlo važan stav, a Platon piše i da su lutku bogovi stvorili bilo radi svoje igre i zabave, ili su pri tom imali neku ozbiljnu namjeru ili razlog. To ne možemo razabrati, kaže Platon, ali znamo ovo – pomenuta duševna zbivanja, čuvstva, u nama su kao neke šine, žice, neke niti, ili uzice koje nas vuku, što upućuje na marionetu. A kako su te uzice i žice međusobno suprotne, vuku nas, kaže Platon, na suprotna djela i činjenja. Na tome se, po njegovim riječima, zasniva razlika ili suprotnost između vrline i nevaljalstva. Razum, naime, kaže da treba slijediti jednu od tih privlačnih snaga, i da se mora oduprijeti ostalim žicama zlog djela. Ali, mi se, uprkos svemu, ostalim žicama ne odupiremo”, rekao je profesor Jelušić.
13.08. – Dnevne novine