Dvonednevni simpozijum „Hamlet po drugi put među Crnogorcima“, koji je okupio eminentne pozorišne stvaraoce iz regiona, održan je u Budvi, u okviru 32. Grada teatra.
O značenju i značaju klasičnog dramskog teksta u savremenim rediteljskim uprizorenjima prve večeri govorili su istaknuti glumac Voja Brajović, teoretičar drame Jelena Lužina, reditelj Igor Vuk Torbica i multimedijalni umjetnik Aleksandar Radunović, dok su gosti druge večeri bili nekadašnji direktor Grada teatra Branislava Liješević, profesor pozorišne produkcije na FDU Cetinje Janko Ljumović, pozorišna kritičarka Maja Mrđenović i novinar i pozorišni kritičar i stručni konsultant za dramski program 32. Grad teatar Bojan Munjin.
Za svakoga glumca igrati klasična dramska djela predstavlja privilegiju, smatra Voja Brajović.
„Svaki čovjek može da bude glumac. Pitanje je – ‘Ko je umjetnik?’ Glumom se bavim 50 godina, pa mogu da pomislim da sam to i postao. Veliki pisci su poput velikih istraživača. Tajne i zakoni postoje, ali neko mora da ih otkrije. Pisci otkrivaju sve ono što nas po rođenju čeka – sukobi sa okolinom, vlašću, porodicom. To sve čini naš život neizvjesnim, ali bogatijim. Šekspir je prije 500 godina napisao, a čini se da je to danas napisano – ‘Umoran sam od svega, u smrt mi se žuri, jer vidjeh zaslužnog, kako bedno prosi, i nitkova što se bogato kinđuri, i odanost koja poniženja snosi, i zlatna odličja na pogrešnom vratu, i savršenstvo u blatnom beščaću, i djevice silom predane razvratu, i snagu straćenu nesposobnom vlašću, i umjetnost kojoj moćnik uzde stavlja’“, kazao je Brajović.
7.08. – S. I. – Dnevne novine